S velikim žaljenjem zbog toga što smo kupcima ponudili proizvod nezadovoljavajuće kvalitete, najiskrenije se ispričavamo svim kupcima zbog nastale situacije”, piše u oglasu popularne robne kuće C&A kojim obavještavaju da iz hrvatskih trgovina povlače kožnate cipelice za bebe jer je u njima pronađena štetna supstancija krom 6 nastala u procesu štavljenja kože. Kupce pozivaju da cipelice vrate, rado će im ih zamijeniti ili vratiti novac, a čak će platiti i poštarinu onima koji ih pošalju poštom.

Sve više potrošača prepoznaju da je sezonska, organski uzgojena hrana često ukusnija i hranjivija od svježih namirnica uvezenih iz udaljenih krajeva. To nije nešto što bi supermarketi htjeli da znate, no evo 12 ključnih argumenata koji bi vas mogli preobratiti na kupovinu na zelenim tržnicama.

Potrošač ima pravo na sigurne proizvode , zajamčene kvalitete, ten a zaštitu od proizvoda, proizvodnih procesa i službi koje su opasne po život ili zdravlje.

Od frižidera do pegle, od klima uređaja do sistema za grijanje, mi vam možemo pomoći da ispravno odaberete ono pravo - u skladu sa vašim potrebama i vašim mogućnostima.
Iako u stavu "Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari" ima dosta istine, to nije dovoljno. Još je značajnije da se prilikom odluke za kupovinom nečega rukovodite stvarnim potrebama i da za to platite samo realnu cijenu u odnosu na kvalitet i druge karakteristike.

Američka novinarka Peggy Orenstein upozorila je u nedavno objavljenom  eseju u časopisu New York Times na posljedice koje današnji odgoj djevojčica može imati na njihovo samopouzdanje u životu. Potrošačka kultura koja promiče princeze i ružičaste haljinice nadahnula je novinarku na pisanje knjige “Pepeljuga mi je pojela kćer” u kojoj se bavi stereotipima koje je uočila na svojoj kćeri opsjednutoj Disneyjevim princezama i njezinom sklonošću ružičastoj boji.

 Tanja Majer-Bokšić mr.sc.

Potreba za potrošnjom nije najnovijeg datuma. Ljudi su oduvijek konzumirali da bi opstali i u tome nema ništa sporno. Međutim, problem se javlja kada ta potrošnja postane sama sebi svrhom. Bez odgovarajućeg vrijednosnog sustava uistinu je teško razlikovati stvarne potrebe od onih površnih i umjetnih. Taj isti vrijednosni sustav se sve češće zatrpava gomilom tek nabavljenih proizvoda i “lakih” sadržaja pribavljenih putem masovnih medija. Nažalost, možemo kazati da živimo u društvu potrošača, tj. u potrošačkom društvu u najdoslovnijem smislu te riječi. Nema sumnje da je potrošačka kultura dijete globalizacije i da zapravo predstavlja skup vjerovanja i vrijednosti koje posjedovanje materijalnih dobara stavljaju iznimno visoko na listu prioriteta. Danas je raširena navika prosuđivanja drugih prema tome što posjeduju i kako izgledaju, te je u društvu prisutno vjerovanje da de se drugi ponašati bolje prema nama ako smo bolje materijalno potkrijepljeni. Međutim, mnogobrojna provedena sociološka istraživanja nedvojbeno ukazuju na činjenicu da materijalna dobra ne mogu usrediti čovjeka. Razlog tomu može biti i njegovo “prokletstvo” i potreba za stalnim uspoređivanjem s drugima (a uvijek de postojati netko tko de imati više!). No, poznato je da društvene interakcije, raznovrsni kulturni sadržaji, zdravlje, obitelj i slične vrijednosti doprinose istinskoj sreći, tako da ne čudi što istraživanja pokazuju da ljudi koji previše razmišljaju o novcu i stjecanju materijalnih bogatstava pate od depresije i niskog samopoštovanja. Ako se malo bolje promisli, dolazi se do zaključka da fokusiranje na financijski i ekonomski status umanjuje značaj pravih životnih vrijednosti te povećava razinu  društveno nepoželjnih raspoloženja.